nedjelja, 3. rujna 2017.

ICCF kongres 2017 - Albena, Bugarska - Dan 0

Sat na ruci kaže da sam spavao 8 i po sati u komadu! To se odavno nije dogodilo ... . Jutro je glorious, što bi rekli Amerikanci, dvoumim se na bazen ili plažu? Odlučujem se za tuširanje i doručak :)
Odmorrrrrr!
Vidio sam i posjetio stotine hotela, ali bugari stvarno ne štede na hrani! Nakon doručka šampiona (jaja, hrenovke, kobasice, pržena slanina ...) kojeg sam pojeo na oči Jasonu, i to nakon što sam ga sinoć udavio pričom kako mora, kao i ja, zdravo jesti i kretati se, polako smo se krenuli okupljati za sastanak Izvršnog odbora.

Petyo Marinov, naš domaćin i organizator, potrudio se da nam ničega ne nedostaje. Osim torbe sa gudizima (šolja za kavu, majica, blok za pisanje, kemijska ...), osigurao nam je adekvatno osvježenje a tu je i njegova kćer Laura kao hostesa kongresa (sve dakle ostaje unutar obitelji).
Uz puno glasnog odobravanja dočekan stol za okrjepu

Laura Marinova je hostesa kongresa
Izvršni odbor ove godine broji samo 6 prisutnih članova (Pyrich, Ljubičić, Bokar, Ruch, Lockwood i Millstone). Nedostaju nam direktori zona 1 (M. Caressa), 2 (G. Figlio) i 4 (S.C. Akkaraju), te unaprijed ispričani izostanak Franka Geidera, direktora svjetskih turnira. Za Gina znamo da je morao odustati od dolaska jer nije na vrijeme produžio valjanost putovnice. Za Marka nemamo informacije (ne još). Na samom početku Michael nam je iz USA donio i podijelio šahovske krekere, njegov opis razgovora sa američkom carinom na temu zašto nosi tolike količine kolačića preko pola svijeta nasmijao nas je sve u startu do suza.
Jedenje figura u doslovnom značenju
Izvršni odbor nalazi se uvijek dan prije kongresa, obično u puno neformalnijoj atmosferi u odnosu na sami kongres. Razglabaju se tekuće teme i problemi, te prolazi dnevni red i eventualno se dorađuju i dogovaraju sitnice. Također, eventualna veća razilaženja u mišljenju i stavu oko ključnih tema ovdje se peglaju, kako tijekom kongresa nebismo gubili vrijeme na objašnjavanja i sl.
Puna ratna oprema
Veći dio jutra otišao nam je na raspravu o idućem kongresu. Ove godine nemamo nominacija (imali smo Indiju, ali je pred sam kongres javljeno da odustaju od prijedloga organizacije), i u tom slučaju predsjednik ima slobodu donijeti odluku kako dalje. Opcije su:
a) nema kongresa 2018 (ovo nam se najmanje sviđa, ako prođe godina bez kongresa normalno je za očekivati da će svaki idući biti sve manje zainteresiranih za organizaciju - mada, po Statutu ICCF-a, kongres se mora održavati minimalno jednom u 2 godine)
b) za 2018 svi prijedlozi bi išli kroz online glasanje, a tek bi se Izvršni odbor sastao na nekoj lokaciji (ovo je najizglednije, jer je jednostavno organizirati - Amerikanci predlažu lokacije Las Vegas i Charleston, ja sam rekao da ako je u pitanju samo sastanak IO, možemo i kod nas u Omišu, što se svima odmah svidjelo).
c) predsjednik može sazvati tzv. "ICCF kongres", dakle normalni kongres bez dodatnih đinđa, i svih ostalih programa.
Odlučujemo da ćemo delegatima sutra iznijeti opcije, te dati 2 dana tj. do srijede da se vidi postoji li neka federacija zainteresirana za organizaciju. Ako ne, Eric će presijeći i donijeti odluku po vlastitom nahođenju.
Raspravljamo također o tzv. Svjetskoj zoni (prijedlog kongresa broj 014 - i sa njime povezani 013). U ovisnosti o rezultatima glasanja, definirali smo dinamiku događanja, te eventualne zonske izbore koji onda nužno moraju uslijediti.
Također Eric nas upoznaje s činjenicom da Nizozemci nude organizaciju idućeg svjetskog kupa (ovo je standardna praksa, da jedna zemlja organizira, a kongres to odobrava). No imamo problem jer ovakvim načinom potpuno preskačemo Tajnika za turnire bez stjecanja titula, i postavlja se pitanje je li to u redu. Zaključujemo da nije i da moramo poraditi na proceduri kandidacije zemalja organizatora preko spomenutog službenika a ne mimo njega.
Definiramo na kraju još par sitnica oko dodjele počasnih nagrada i priznanja, i to je sve za IO meeting. Na kraju, sa širokim osmjehom, njih par mi saopćava da sam pogrešno razumio te da sam potreban na popodnevnom sastanku Upravnog odbora. Adio Crno more i planirano kupanje. :-(
IO, s lijeva na desno: G. Pyrich, A. Lockwood, M. Millstone, E. Ruch

IO, sasvim desno J. Bokar

Objavio: Leonardo Ljubičić

2 komentara:

  1. Leonardo, tvoja izvješća su gotovo real-time i zanimljiva, samo nastavi tako! I ja sam svojevremeno proveo u Bugarskoj nekoliko dana, ali ne na obali. Ovo je puno bolja varijan ta! Pamtim da sam bez problema razumio bugarski, jer dobro razumijem makedonski, a druga stvar koju neću zaboraviti je šopska salata koji smo dobivali uz SVAKI obrok. Inače, izgleda da je pravilo - što je zemlja manje razvijena, hrana je bolja! Najbolje sam jeo u Gruziji i Bugarskoj, a najlošije u Nizozemskoj i Finskoj. Ako budeš u prilici, preporučam njihovo Mavrud crno vino, okus i miris koji se pamti godinama!
    Što se tiče rezultata kongresa - držim palčeve da uspijete ispeglati sve što treba!

    Miroslav

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala Miroslave, zapamtit ću to za vino. Ovo za hranu si u pravu, "zdrava ishrana" ovdje nije još uzela maha. Inače, švedski stol ovdje je zapravo nekoliko velikih hala punih hrane, bez obzira na vrijeme objeda, i sve i da hoćeš nemaš vremena sve to isprobati. A zove ... :)

    OdgovoriIzbriši