četvrtak, 7. rujna 2017.

ICCF kongres 2017 - Albena, Bugarska - Dan 4 izlet

Tradicionalni izlet krajem kongresa na kojem su zajedno i bolje polovice i djeca sa delegatima i domaćinima, ove godine nas vodi u Balchik, mjesto udaljeno 20-ak kilometara od Albene. Također na Crnom moru, a još bliže rumunjskoj granici, sa povijesnom i hortikulturnom znamenitošću Botaničkog vrta Balčik, poznatog još i kao Palača Balčik, koja je i cilj našeg kratkog putovanja.
Podijeljeni smo u 2 autobusa, jedan sa ruskim govornim preferencijama a drugi engleskim.
U engleskom autobusu
Putovanje traje kratkih 15-ak minuta, koje naša simpatična domaćica/vodič koristi da nam prepriča povijest tog malog grada. Dok slušam detalje 19. stoljeća i puste balkanske ratove, teritorijalne preinake i krojenje granica, osvajanja, ratove i zabijanja noževa u leđa, izdaje i preljube, pada mi na pamet kako li se naši nordijci ili npr. amerikanci osjećaju slušajući ovu zapravo krvavu balkansku priču ... .
Za razliku od Albene, koja završetkom sezone kompletna zatvara svoja vrata, ovdje ipak ima živih ljudi koji tu stanuju cijele godine, i uglavnom žive od turizma. Najčešći su gosti rumunji, grci, srbi, itd. Individualni kao da ne postoji, i sve je podređeno organiziranom turizmu, vodiči, nosači kofera, šoferi autobusa, ... sve se nekako zna i nekako funkcionira u toj kakofoniji. Ako bi turist poželio kupiti nešto autohtono, malo toga se nudi. Sve je prekrcano restoranima, slastičarnama, prodavaonicama koječega i svačega, jednom riječju ono što mi doma zovemo "šator-grad" i što možete vidjeti duž cijele naše obale također.
Po izlasku iz autobusa
Podijeljeni i dalje u dvije grupe, iz praktičnih razloga (jezik), ulazimo u taj kompleks, nakon što nas je tip na ulazu uredno pobrojao - nema labavo ovdje. A i činjenica je da se ljudi znaju izgubiti (vidi tekst niže).
Službeni brojač ljudi
Prolazimo kroz solidno uređene kamene staze i sa svih strana sve je puno kaktusa, ruža, vodopada, i općenito stječe se dojam namjerno izrađenog labirinta u kojem se čovjek može dobro odmoriti uz svo to žuborenje i zelenilo. I uistinu, vodič nam priča da je ovo bila rezidencija rumunjske kraljice Marije, i navodno dala ju je urediti kao Serenity Garden kad se odlučila povući u nju nakon što je izgubila jedno svoje dijete, ako sam dobro to sve pohvatao.
Službeni ulaz u vrt

Zdenac istine - kažu, ako na dnu ne vidiš svoj odraz, tada si pun grijeha!

Cvijeće

Potočići

Kaktusi

Raj za kaktusoljupce

Još kaktusa ...

I još kaktusa ...

Još cvijeća ...

I još cvijeća ...
Fotografiramo se non stop, a u jednom momentu Luz Marina Tinjaca Ramirez zapela je i pala na pod, ali bez ozbiljnih posljedica. Inače, Luz Marina je inventar kongresa, njoj je foto aparat stalno u ruci, i zbog toga, a i zato što je talijanka (doduše latinoameričkog porijekla), zovemo je Paparazzo. Općenito se smatra, ako nešto tijekom kongresa Luz Marina nije snimila, to se nije ni dogodilo.
Ovdje uistinu ima tisuće i tisuće biljaka svake vrste (samo ruža ima preko 100 različitih vrsta), i na jednom mjestu nailazim na stablo Ginkgo Biloba. Na internetu već neko vrijeme kruži fama oko šahovskog programa koji se zove Ginkgo, ne toliko zbog igraće snage, koliko zbog toga što nitko svojim očima nije vidio to stablo. Sad imam fotke tako da je i taj slučaj zaključen. Ruska legenda kaže da opali list ovog stabla, ako se čuva u novčaniku, vlasniku donosi novac, i trenutno nastaje komično vrludanje po podu i traženje listova.
Dokaz da postoji

Ginkgo Biloba - spotted!
Prolazimo i kroz dvorište u kojem je, tvrdi naš vodič, kraljica primala ljubavnike - ovaj detalj nekako baca sasvim drugo svjetlo na tu priču o tuzi, miru i osami.
Brzo se umaramo ...

Raj za kraljicu Mariju, ali i njene ljubavnike

Odlutati se može na svakom koraku

Botanički vrt smješten je odmah uz Crno more

Detalj iz serenity gardena

Još potočića
Lutanjem po tom labirintu, umaramo se brzo, kupujemo vodu kao ludi, degustiramo neko domaće vino (gazdarica saznaje da sam iz Hrvatske i doslovno u tom trenu ostali gosti za nju prestaju postojati; meni daje neko specijalno, jer da "mi smo ipak pravi znalci i imamo najbolja vina") - sa mnogo lokacija puca lijep pogled na Crno more - mene doduše svaki put šokira činjenica da njime završava obzor, živeći u Omišu gledam more cijeli život, ali otoci su na kraju mora, to svi znaju.

More bez otoka

Pogled na Balchik

Degustacija vina je dramatično popravila raspoloženje gostiju

Svake sreće ima ...

Nešto

Mini manastir

Svijeću za zdrave i za pokojnike ovdje je moguće upaliti

Unutrašnjost manastira

Križ

Per Soderberg pokazuje mi stolicu na kojoj je sjedio Bobby Fischer 1962. za olimpijade u Varni, i na kojoj je navodno izjavio da će postati prvak svijeta.
Fischerova stolica
Nakon što smo obišli oko polovice kompleksa, u pauzi na mostu, ja sam krivo razumio vodiča, te se uputio jednim putem - problem je što na tom raskrižju postoje još 3 druga; nakon 10 minuta shvaćam da sam sam. Brzo odlučujem da je manja šteta ako se uputim prema izlazu negoli nazad, te zbog toga nisam vidio samu rezidenciju kraljičinu, nažalost.
Odmor na mostu napravljenom po uzoru na nekakav venecijanski

Zadnji pogled na cijelu ekipu prije nego su se izgubili

Odmor za dušu

Restoran "Dvije kokoši"
Čekam ostatak ekipe (kojima sam saopćio da su se zapravo svi oni izgubili) skoro sat vremena, i oko 12:45 krećemo autobusima nazad u Albenu. Slijedi ručak, pa malo dobrodošlog odmora, te Banket zatvaranja u 19h u istom noćnom klubu gdje smo imali i Banket dobrodošlice.

Objavio: Leonardo Ljubičić

Nema komentara:

Objavi komentar