Intervju sa 26. svjetskim prvakom - Ron Langeveld

Intervju sa 26. ICCF Svjetskim Prvakom

Utorak, 04.08.2015, Ron Langeveld

1.                  Čestitke na pobjedi na 26. finalu i tituli prvaka svijeta. Natjecanje je konačno završeno nakon 5 godina, ali Vaša pobjeda izvjesna je bila već neko vrijeme. Kako se osjećate kao prvak? Koje se misli vraćaju pri sjećanju na finale?

Sjećanja su često povezana za određene trenutke. Budući je finale dugo trajalo, čak i prije završetka svoje  zadnje partije, ne mogu izdvojiti neki poseban trenutak koji visi po sjećanju. Na početku turnira znao sam da su mi šanse za titulu iznad prosjeka premda sam očekivao da mi svaki protivnik igra tvrđe nego inače. Ne čini mi se da su mi protivnici učinili bilo kakve usluge u vidu grešaka koje bi mi iznenada povećale šanse, pa se može kazati da sam se postepeno navikavao na činjenicu da bih mogao postati prvak. U momentu kad se to konačno i dogodilo, osjećao sam da mi treba predah od šaha, pošto su silni sati analize uzeli svoj danak u smislu motivacije i energije. Ironično je da se ta želja za odmorom od šaha našla u sukobu sa povećanim zanimanjem za moj rezultat od strane povećeg broja ljudi. Iznenada, svi moji prijatelji i kolege htjeli su znati moje hobije. Trebalo je dati intervju za neki časopis. Prisustvovati svečanostima. Ovakva vrsta pozornosti uhvatila me pomalo na krivoj nozi, i na neki način toga se najviše sjećam u vezi sa pobjedom na WC26.

2.                  Pratim Vašu karijeru u dopisnom šahu već neko vrijeme, ne samo zbog toga što smo prijatelji nego i zbog Vaših igračih preferenci. Igrate vrlo malo partija ali očito u njima ste izvrsni. Osim jednostavne zamjene količine kvalitetom, kako odlučujete o optimalnom broju aktivnih partija koje igrate istovremeno? Vidite li se ikada kao igrač koji igra nešto više partija u isto vrijeme?

Po mome mišljenju, tajna uspjeha u dopisnom šahu je u efikasnom upravljanju vremenom, a upravljanje vremenom u velikoj mjeri ovisi o broju aktivnih partija. Nikad nije dovoljno vremena koje možete potrošiti na jednoj jedinoj partiji dok god postoje ideje koje možete iskušati. Ideje je potrebno kreirati za pločom, i zatim ih jednu po jednu odbacivati uz pomoć računala sve dok konačno ne pronađete onu jednu koja prolazi i koja čini svu razliku. Tako bi to trebalo biti a ipak čini mi se da većina igrača koristi upravo suprotan pristup. A ispravan pristup ublažio bi i stav kako je današnji dopisni šah ništa drugo nego utrka u naoružanju. Naravno da je relativno moderno računalo neophodno da Vam odradi prljavi posao obaranja ideja, ali mislim da je prilično besmisleno investirati u jači hardver kako bi se ostvario probitak. Koliko ste ideja po satu u stanju interaktivno nabaciti računalu je ključno pitanje pri odlučivanju u što investirati. Igrači koji nisu dorasli ovom pristupu ili im brzo ponestane ideja mogu donijeti odluku da investiraju u hardver umjesto u vrijeme. Ako će povećanjem broja partija kompenzirati za ovaj nedostajući aspekt, na volju im i neka paze na svoj bankovni račun. U vezi broja partija: za mene, idealan broj partija u ovom trenutku bio bi nula. Mogao bih na miru raditi na svome repertoaru otvaranja i pripremiti neka iznenađenja u manje istraženim područjima koja bi mi donijela prednost. Na nesreću, svaki ambiciozniji turnir ima svoju cijenu u vidu opterećenja brojem partija. S obzirom na moj preferirani broj partija strogo se protivim igranju još većeg broja partija započimanjem novog natjecanja prije nego je neophodno.

3.                  Bilo je neslužbenih diskusija o postotku remija na najvišem nivou dopisnog šaha, kakav je Vaš stav po tom pitanju? Jeste li pročitali prijedlog GM Nickela?

Pročitao sam Arnov prijedlog, te razumijem i poštivam njegove napore da nešto promijeni u tome, no ne mogu poduprijeti prijedlog iz nekoliko razloga. Kao prvo, i dalje nema jasne definicije problema. Visok postotak remija sam po sebi nije problem. Samo zbog visokog postotka remija igra neće patiti. Ali zbog toga što su pobjede nešto rjeđe više je vremena potrebno da se slegne prašina i veći broj igrača boriti će se za prva mjesta duže vremena nego prije. A ponavljam svoj stav iz prethodnog pitanja, potpuno je jasno da igrači sami mogu utjecati na pozitivnu promjenu ako prate bolji pristup igri. Ne vjerujem da bi Arnov prijedlog korektno nagradio igrače za njihove napore ako zaglave u remi poziciji sa viškom materijala prema trenutnim pravilima. Potrebna je šahovska mudrost da bi se izvukao sa remijem u nekoj poziciji gdje Stockfish procjenjuje 2+ kroz veći dio središnjice. Eliminiranje ovoga promjenom pravila promijeniti će prirodu igre i uglavnom nagraditi igrače koje možemo klasificirati tek kao operatere.

4.                  Ako bih Vam mogao ostvariti 3 želje, što biste promijenili u ICCF-u, i zašto?

Pretpostavljam da me je moguće okarakterizirati kao konzervativca unutar ICCF redova. Ako to prihvatimo kao činjenicu, vjerojatno je da bih imao problema definirati tri želje ali pokušat ću. U više navrata tijekom tri kongresa na kojima sam prisustvovao bio sam više nego iziritiran suočivši se sa YADA (Yet Another DMD Appeal – Još jedan prigovor na DMD). Mnogi ovi prigovori dolazili su od igrača koji su u žurbi za postizanjem rezultata. Budući da je njima trebalo manje od 50 dana prosječno za deset poteza kako bi postigli dobivenu poziciju, onda ni njihovim protivnicima ne treba dati više vremena kako bi predali partiju. Mogao bih nabaciti još poneku ekstravagantnu karakterizaciju, ali ono na što se to svodi jest, po mome mišljenju, da je takvim igračima mjesto na serveru Chessbase a ne u ICCF-u. Ako već ne želiš utrošiti više vremena na pojedinu partiju i time ostvariti kvalitativan pomak, u redu, započni novo natjecanje uz mnoštvo remija što se mene tiče, ali ne mijenjaj pravila kako bi se igra ubrzala svima. 50/10 možda je previše za većinu partija ali za one koje su stvarno bitne nije dovoljno. Neka igrači koji žele napraviti dodatne napore imaju šanse za to. Prestanite nametati svoju vlastitu prosječnost svima!

Druga želja vrlo je povezana sa prvom: molim ne prihvaćajte prijedloge da se eliminira dodatni dan za razmišljanje samo zato što je to lako implementirati na serveru. Pravilo možda i potječe iz poštanske ere ali činjenica da je vrijeme sada MOGUĆE računati drugačije ne implicira automatski da MORA biti tako računato. Slobodni dan za razmišljanje će mnogim igračima u ICCF-u koji imaju redovni posao puno značiti jer im ostavlja mogućnost da odgovore u toku dana bez da gube na vremenu za razmišljanje samo zato što je protivnik odigrao svoj potez u vrijeme kad igrač nije mogao odgovoriti. Ambicioznijem igraču dodatni dan trenutno omogućuje da koristi i do 60/10 u prosjeku kod biti ili ne biti situacija. Eliminiranje ovoga bi samo predstavljalo obično ubrzanje igre i po meni nije dobro za ICCF. Odlučio sam da moje buduće sudjelovanje u ICCF-u ovisi o ishodu glasanja za ovaj prijedlog, što znači da ako se prijedlog prihvati tražiti ću od službenika za rejting da me ukloni sa rejting liste zauvijek.

Manje emotivna treća želja: mislim da se relativno velik iznos novca troši na relativno mali udio ICCF-ovih ljudi sa ciljem organizacije i prisustvovanja kongresima. Nije da ne cijenim ta događanja. Sasvim suprotno, smatram ih sjajnim prigodama za susrete sa prijateljima, i zabavu uz obavljanje posla, ali pitam se da li je uistinu neophodno organizirati kongres svake godine. Teško je naći federaciju koja želi i može organizirati takav događaj, a i one koje to mogu trebaju financijsku podršku od ICCF-a. Podržao bih preusmjeravanje sredstava sa troškova kongresa na poboljšanja servera i smanjenje pristupnina za turnire. ICCF-ove pristupnine i dalje su relativno visoke u usporedbi sa sličnim serverima.

Želio bih zahvaliti Ronu Langeveldu za intervju. Vjerujem da njegove izjave tjeraju na razmišljanje i preciznošću podsjećaju na njegove analize.

Gino Figlio, ICCF Webmaster

Objavio: Leonardo Ljubičić