15 kolovoza, 2016

ICCF kongres 2016., Bremen, Njemačka - dan 0

Za Bremen sam letio sa presjedanjem u Frankfurtu, a iz Splita me nešto poslije 18:00 ispratiše palme, 30-ak celzijevih, i ogromne gužve malog aerodroma u srcu sezone.

Zračna luka Split


Spomenute palme itd

S obzirom da sam imao tek 60 minuta između slijetanja u Frankfurtu i leta za Bremen, bio sam poprilično zabrinut da na isti ne zakasnim. No najveći EU aerodrom, onaj frankfurtski, mokri san svakog inženjera transporta, pokazao se u svoj svojoj raskoši - besprijekorno me vodio od točke A do točke B natpisima i prolazima, stigao sam doduše zadnji, ali avion i bus do njega su me čekali strpljivo, a službenici na check-inu su me čak veselo pozdravili imenom (!).
U hotel sam stigao oko 23:00, dobrano nakon završetka partya dobrodošlice (vjerojatno najzabavnijeg dijela kongresa), Radisson Blu u svoj svojoj raskoši (mislim da su me ipak precijenili malo sa ovom peglom i stvarčicama za osobnu njegu).
Pegla koja neće biti upotrebljena
wtf?
Po brzinskom raspakiranju spustio sam se u polumrak hotelskog lobija, te našao ostatke interesantnog društva. Čast da prve upoznam pripala je njemcima Wunderlichu, Nickelu i Staroskeu, a kasnije sam nabasao na engleskog delegata i marketing direktora ICCF-a Andrew Dearnley-a, koji je održao obećanje i sačuvao mi pivo-dva (tri ...). Našem veselom razgovoru pridružili su se i amerikanac Michael Millstone te velšanin Austin Lockwood - direktor usluga ICCF, i što me posebno oduševilo, upoznao sam najjaču damu ICCF-a, Annemarie Burghoff (cca 2600) je neizostavni dio kongresa (i njen psić također - znatno manji rejting). Impresivna dama sa originalnim i meni sličnim stavovima oko modernog dopisnog šaha. Kako Annemarie igra neka ilustira ova partija: https://www.iccf.com/game?id=417165.
Čini se da bi kongres mogao biti buran, jake su struje na suprotnim stranama (šveđani, finci, itd pro-post i anti-TriB, i nove američke snage s druge strane - mi ostatak EU smo negdje između) i rasprave će biti žestoke nema sumnje.

S obzirom da su sitni sati, i da ujutro kongres i formalno počinje dodjelom priznanja i medalja, a gdje će puno očiju biti uprte u mene, odjavljujem se za ovaj dan - radi podočnjaka.


Objavio: Leonardo Ljubičić

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.