Za Bremen sam letio sa presjedanjem u Frankfurtu, a iz Splita me nešto poslije 18:00 ispratiše palme, 30-ak celzijevih, i ogromne gužve malog aerodroma u srcu sezone.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEim2igEdRsf8wvQ3pyhfgc0DO88w_UQME3ZRoUa0OagnjxAZKxAZGZmonk1kvrmiLx8Se85TbQVyrGvPdGpM9eL1nzhSBGvU_bqg4Swos5XCkp7rm32LHbC5FEUNyetwHbU5Vg2bha_DPgy/s400/blog3.jpg) |
Zračna luka Split |
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4p9QnSLKq6PF4deGYuB7g8FZuUAV4YGi7rxhMz034GpG3zR6MnsN7Kt_FWnBWzFWPpikc-hj9G7OoYcv3Wm_EkcAEMrdf_Yd4cQlbBQDENvVsxyn_L3rqCVkzbNvOGA8TOzHxcndwVOsS/s400/blog2.jpg) |
Spomenute palme itd |
S obzirom da sam imao tek 60 minuta između slijetanja u Frankfurtu i leta za Bremen, bio sam poprilično zabrinut da na isti ne zakasnim. No najveći EU aerodrom, onaj frankfurtski, mokri san svakog inženjera transporta, pokazao se u svoj svojoj raskoši - besprijekorno me vodio od točke A do točke B natpisima i prolazima, stigao sam doduše zadnji, ali avion i bus do njega su me čekali strpljivo, a službenici na check-inu su me čak veselo pozdravili imenom (!).
U hotel sam stigao oko 23:00, dobrano nakon završetka partya dobrodošlice (vjerojatno najzabavnijeg dijela kongresa), Radisson Blu u svoj svojoj raskoši (mislim da su me ipak precijenili malo sa ovom peglom i stvarčicama za osobnu njegu).
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi12OYZRORFRKTq0hixJn_I2pg4vPXt-dAMXplWZLAlz_qeiOAF5AL6caNzMDz7j62EppjI67c5u-WQg48XY9kJq82NmzZao1M0ya5XkJvap_oJmtLUqpErOsMGRnXT9CVb4bS-81IcDQ5J/s320/blog6.jpg) |
Pegla koja neće biti upotrebljena |
|
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQ-fPxeO3R_BceF-NNjqWNYal81MGSdoYWuI6k-bb7rmD3AeTVUte8UCGCnTxEzdMrXyLuGcYRARqDzLZRKceTAzqdBQitwfs3shHqQ_xkG_qL2h0k0NeuRvqvksUUtDZk2xkdEvnBcdFz/s320/blog5.jpg) |
wtf? |
Po brzinskom raspakiranju spustio sam se u polumrak hotelskog lobija, te našao ostatke interesantnog društva. Čast da prve upoznam pripala je njemcima Wunderlichu, Nickelu i Staroskeu, a kasnije sam nabasao na engleskog delegata i marketing direktora ICCF-a Andrew Dearnley-a, koji je održao obećanje i sačuvao mi pivo-dva (tri ...). Našem veselom razgovoru pridružili su se i amerikanac Michael Millstone te velšanin Austin Lockwood - direktor usluga ICCF, i što me posebno oduševilo, upoznao sam najjaču damu ICCF-a, Annemarie Burghoff (cca 2600) je neizostavni dio kongresa (i njen psić također - znatno manji rejting). Impresivna dama sa originalnim i meni sličnim stavovima oko modernog dopisnog šaha. Kako Annemarie igra neka ilustira ova partija:
https://www.iccf.com/game?id=417165.
Čini se da bi kongres mogao biti buran, jake su struje na suprotnim stranama (šveđani, finci, itd pro-post i anti-TriB, i nove američke snage s druge strane - mi ostatak EU smo negdje između) i rasprave će biti žestoke nema sumnje.
S obzirom da su sitni sati, i da ujutro kongres i formalno počinje dodjelom priznanja i medalja, a gdje će puno očiju biti uprte u mene, odjavljujem se za ovaj dan - radi podočnjaka.
Objavio: Leonardo Ljubičić
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.