subota, 2. rujna 2017.

ICCF kongres 2017 - Albena, Bugarska - Dan -1 II dio

Ubrzo nakon lutanja po zračnoj luci, nailazim na veći dio planiranog kontingenta: predsjednik ICCF Eric Ruch, direktor zone 3 Jason Bokar, tajnik za rejting Gerhard Binder i njegova bolja polovica Elizabeth. Nedostaje nam Uwe Staroske, kvalifikacijski tajnik, i on stiže u zadnji čas, kad smo već skoro poletjeli.
S lijeva na desno: Gerhard & Elizabeth Binder, Jason Bokar, Eric Ruch
Propitkivali smo se ali bezuspješno; nismo doznali razloge kašnjenja leta od čak 3 sata. Sa žaljenjem konstatiram (u sebi) da su to izgubljena 3 sata planiranog odmora, a kongres ICCF nije baš poznat po tome da ostavlja puno slobodnog vremena, još dobro pamtim Bremen prošle godine. Zaključujemo da je glavni osumnjičeni avion austrijskog avioprijevoznika. Ali bar je pristojan i nema propelere.
Konačno!
I opet nas hrane krekerima, ali ovaj put dobivamo i sok i kavu. Let do Varne traje oko 1h 20min, i slijećemo u temperaturu malo višu od one s koje sam pošao - nakon hladnog Zagreba i Beča, gotovo da se odmah bolje osjećam jer čini se da ljeto u Bugarskoj, barem na Crnom moru, i dalje traje.
Varna, ispred zračne luke, 14:45, tj. 15:45
Sa dodatnom tugom prihvaćam činjenicu da je propao još jedan sat odmora; Varna je naime u drugoj vremenskoj zoni. Dodatnih sat vremena odmah bilježi moj mobilni, pa se ja ne moram dalje misliti oko ove neugode. Pred aerodromom nas je dočekao veseli i brbljavi Alexandar Parushev, od agilnog organizatora Petya Marinova zadužen da prikuplja ICCF-ovce kako dolijeću. Uz stisak ruke, i zadovoljstvo što me i osobno upoznaje, odmah spominje jedinu partiju koju smo igrali; davne 2008. Od nekud se pojavljuje Gianni Mastrojeni sa svojom boljom polovicom. ND Italije je vjerojatno letio s nama ali ga uopće nismo primijetili prije.
S lijeva na desno: G. Mastrojeni, A. Parushev, G. & E. Binder, E. Ruch, J. Bokar, U. Staroske
Varna je treći grad po veličini u Bugarskoj, sa preko 300,000 stanovnika. I premda nismo vidjeli ništa od samog grada, sama zračna luka, kao i put do Albene, crnomorskog ljetovališta udaljenog 35 km, odaju da smo u, za naše standarde, provinciji. Beskrajna polja suncokreta, i beskrajna polja ničega smjenjuju se dok vozimo prema obali.
Na putu prema Albeni.
Svima je vruće, znoje se i pušu, a ja uživam - šta je dalmatincu 28 celzijevih u rujnu? Stižemo u Albenu, koja zapravo nije pravo mjesto, nego tek s jednom jedinom namjerom izgrađena nakupina hotela i pratećih sadržaja - turizam. Premda se trude biti moderni, na svakom koraku osjeća se dašak balkanštine, masovnog turizma, i općenito istočnoevropskog šarma. Ulaz u resort se naplaćuje, a dalje su sve hoteli, bazeni, tobogani, dućani koji rade 0-24, muzika uživo, i kojekakvi sadržaji za crnomorske turiste. Dolazimo ispred mega hotela sa 5 zvjezdica Flamingo Grand, dočekala nas je uobičajena već oznaka da smo na pravom mjestu.
Neizostavni megaflyer kongresa
Ako kažem da je od recepcije do sobe potrebno skoro 10 minuta hoda, nadam se da dovoljno dočaravam veličinu ovog hotela. Valjda samo bazenska površina zauzima par tisuća kvadrata. Jasno da sam isprobao bazen prioritetno i osvježio se. Žabar ja, i žabar Mastrojeni.
Gianni i ja
Tipično bugarski, šifra i Wi-Fi veza koju su nam dali ne radi, ali radi neka druga. Također, restoran u koji nas upućuju je pogrešan, itd. Da nismo umorni bilo bi simpatično. Večeram u društvu J. Bokara, švedski stol (58€ za puni pansion u 5 zvjezdica hotelu je objektivno sjajna ponuda) pa smo se najeli i izjadali (godine, posao, djeca, ...). Jason je poletio prije više od 24h iz USA, i jedva govori od umora. Konstatiramo da nam ove godine nedostaje mnogo ljudi koji su praktički inventar kongresa (M. Wojnar, A. Dearnley, G. Figlio, A.-M. Burghoff, ...). Poslije večere sam otišao u šetnju, obići to čudo crnomorsko, i moram priznati da sam pozitivno iznenađen. Sve vibrira od aktivnosti, sve radi 0-24, a na jednom mjestu sam čak našao i mariachi sastav (u Bugarskoj??).

Flamingo Grand Hotel

Flamingo Grand Hotel

Promenada

Šta ovi rade ovdje???
Sutra je nulti dan kongresa. Čeka nas sastanak Izvršnog odbora u 9:30, a popodne se sastaje Upravni odbor, što znači meni slobodno popodne. Pitanje časti za pravog dalmatinca je probati Crno more, i to je prioritetni zadatak.

Objavio: Leonardo Ljubičić

Nema komentara:

Objavi komentar