Nakon ekspresnog ručka, vraćam se u halu, jedini sam koji prisustvuje prezentaciji. Naš prevoditelj, sudac cugera, svepristutni gospodin, za kojeg tek naknadno shvaćam da nisam ispravno pokupio njegovo pravo ime, on je naime Radislav Atanasov, a ne Veselin Pantev, spaja svoj laptop i ne smeta mu što samo jednom čovjeku prezentira.
On predstavlja nekakvu paradržavnu svesportsku akademiju, kroz slušanje i gledanje video klipa shvaćam da se radi o pravom univerzitetu. Ovisno o odabranom sportu, prolazi se 2, 3 ili više semestara strogo sportskog programa, ali naravno uči se i sportska psihologija, medicina, trenerstvo, i sl.
 |
| Moj prezentator i ja |
Akademiju, koja se nalazi u Sofiji, može pohađati tko želi, nema ograničenja u godinama, a čini se ni u sportovima. Mislim da će malo naših privući, jer uvjet je savladavanje bugarskog jezika. Studenti su smješteni u studentskom gradu za vrijeme trajanja studija, cijene upisa i boravka su uistinu male.
Na kraju mi objašnjava da kroz ovu akademiju, država Bugarska kontrolira količine sportaša u pojedinim sportovima, jer je za njihove mlade sportaše obavezna, i nemaju baš mogućnost izbora. Kroz nju su prošli gotovo svi poznati bugarski šahisti.
Konačno me zapada više nego zasluženi odmor u sobi, a uspijevam čak i odspavati pola sata. Uspio bi i više da me ne bude u dva navrata dosadne sobarice koje tek popodne odrađuju svoj posao?!
Delegati i gosti polako se opuštaju, a neki i odlaze već. Anglo-saksonsku ekipu nemoguće je zaobići, oni su već u veselom stanju cijelo popodne, i jedva im nakon 15 pristojnih minuta bježim.
 |
| Jason Bokar, Hazel Akrill, Michael Millstone i Richard Akrill |
Došlo je vrijeme i za tradicionalni meč protiv lokalne momčadi. ICCF-ovaca nas se skupilo 14, a njih tek 10, pa Busemann i Poleshchuk prelaze na njihovu stranu. Tempo igre je 60 min + 30 sek inkrementa, mene su zapale crne figure protiv Busemanna na 5. ploči. Stephan i ja odigrali smo sjajnu partiju, i dokazali da dopisni igrači nismo samo kompjuteraši. Uživajte:
 |
| Vrlo lijepa partija, nažalost nisam uspio realizirati veliku prednost |
Meč je na kraju završio neriješeno 6 - 6, i razilazimo se u dobrom raspoloženju. Sutra je na rasporedu izlet, a navečer banket zatvaranja kongresa.
 |
| Na moje inzistiranje da ICCF kapetan bude onaj koji ima najveći stomak, J. Mrkvička prihvatio se posla slaganja po pločama |
 |
| Grupna fotka |
 |
| U igri |
Objavio: Leonardo Ljubičić
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.